Šta je krvni pritisak?

Hipertenzija ili povišen krvni tlak (pritisak) spada u najčešće bolesti današnjice. Krvni pritisak je sila kojom krv u krvnim žilama tiska na zidove krvnih žila. Normalan krvni pritisak omogućuje normalan protok krvi kroz krvne žile svuda u tijelu i dostavu kisika i hranjivih materija do svih organa u tijelu. Pad pritiska dovodi do kolapsa cirkulacije i smanjenja protoka krvi kroz tijelo, što remeti funkcije svih organa, zbog čega je vrlo važno da tijelo održava normalnu visinu pritiska. U našem tijelu postoji niz vrlo preciznih mehanizama kojima se krvni pritisak drži na normalnim vrijednostima. Nekoliko tih mehanizama aktivira se da nas odbrani od niskog pritiska, a neki služe za odbranu od previsokog krvnog pritiska.

Krvni pritisak izražava se preko dvije brojke: sistolički (ili gornji) pritisak je onak koji se mjeri u momentu izbačaja krvi iz srca u cirkulaciju (u vrijeme srčanog „otucaja“), a dijastolički (ili donji) je pritisak koji je u cirkulacijskom sistemu prisutan u vrijeme između dva otkucaja. Kada govorimo o visini pritiska uvijek treba prvo reći vrijednost gornjeg, pa onda donjeg pritiska.

Koliko iznosi povišen, a koliko normalan krvni pritisak?

Normalnom vrijednošću smatra se krvni pritisak 120/80mmHg. No, optimalan, ili najbolji, je pritisak koji je malo ispod te vrijednosti, npr. 115/75mmHg ili 110/70mmHg. Vrijednost 140/90mmHg i više smatra se I stadijem hipertenzije ili povišenog krvnog pritiska i cilj antihipertenzivne terapije je držati prosječan krvni pritisak ispod 140/90mmHg. No, ako se pokaže da pacijent tolerira i da dobro reagira na terapiju, treba pokušati spustiti tlak ispod 130/85mmHg, ako je to moguće. Porast pritiska na 160/100mmHg i više je II stadija, a 180/110mmHg i više je III stadij hipertenzije. Pojednostavljeno rečeno, hipertenzija znači da su sve arterije u tijelu stisnute. Terapijom pokušavamo opustiti arterije i na taj način ublažiti visinu krvnog pritiska.

Krvni pritisak mjeri se ručnim sfigmomanometrom (tlakomjerom), može se mjeriti i elektronskim tlakomjerima, pri čemu je bolje koristiti nadlaktični nego onaj koji se postavlja na zapešće, a izvrstan način procjene krvnog pritiska je tzv. Holter 24-satni monitoring krvnog pritiska. Ova posljednja metoda pruža jedinstven uvid u kretanje visine krvnog pritiska kroz 24 sata, uključujući i mjerenje pritiska tokom spavanja. To je od velike pomoći u određivanju vrste, intenziteta i optimalnog vremena uzimanja terapije. Za Holter krvnog pritiska koristi se automatizirani tlakomjer koji se postavi na nadlakticu pacijenta i koji periodično mjeri krvni pritisak i rezutate mjerenja pohranjuje u memoriju. Dvadesetčetiri sata kasnije aparat se skine i poveže s kompjuterom, čiji specijalizirani program daje uvid u statistiku krvnog pritiska, pojedinačna mjerenja, prosjeke itd.

Zašto liječiti hipertenziju?

Visoki krvni pritisak se liječi zato što u protivnom može dovesti do oštećenja velikog broja organa. Za srce je karakteristično da srčani mišić (miokard) hipertrofira, tj. Zadebljava, a ovo nije povoljno, jer krvne žilice koje ishranjuju srčani mišić ne mogu pratiti njegovo zadebljavanje i to kasnije dovodi do slabosti srca. Osim toga, visok krvni pritisak napreže i srčane krvne žile (kao i sve druge u tijelu) i povećava rizik od razvoja koronarne bolesti, tj. angine pektoris i srčanog udara (infarkta), a on može biti i smrtonosan. Pored ovoga, visoki krvni pritisak oštećuje i moždanu cirkulaciju, te je jedan od vodećih faktora rizika za moždani udar. Treba imati na umu da samo oko ¼ moždanih udara prođe bez posljedica ili s minmalnim posljedicama, dok 75% moždanih udara ostavlja umjerene do znatne posljedice ili završi i smrtno. Visoki krvni pritisak opterećuje i bubrežnu cirkulaciju i vremenom, ako se ne drži pod kontrolom, može dovesti do ozbiljnog oštećenja funkcije bubrega, čak i do potrebe za uključivanjem u program dijalize.

Da bi se izbjegle ove opasne i ozbiljne posljedice hipertenzije, povišen krvni pritisak treba spustiti na normalne vrijednosti. Hipertenzija je u pravilu hronična i u najvećem broju slučajeva doživotna bolest. Lijekovima koje danas koristimo u terapiji hipertenzije, ovu bolest možemo držati pod kontrolom, ali ne i sasvim izliječiti. Zato lijekove treba uzimati više-manje trajno, najčešće doživotno. No, dobra vijest je da, ako držimo tlak u normalnim vrijednostima, hipertenzija prestaje biti faktor rizika. Broj lijekova koji su nam danas na raspolaganju je veliki i gotovo uvijek se može naći kombinacija lijekova koja će postići kontrolu pritiska, a bez negativnih propratnih pojava.

Šta je uzrok hipertenzije?

Velika većina slučajeva hipertenzije je nepoznatog uzroka i najčešće nema potrebe tražiti uzrok – on se naprosto neće naći, a u „potrazi“ će se potrošiti dragocjeno vrijeme i finansijski resursi. Preko 95% svih slupajeva hipertenzije je nepoznatog uzroka. Manje od 5% su sekundarne hipertenzije, nastale zbog endokrinih poremećaja, poremećaja bubrega, poremećaja nervnog sistema, urođenih razvojnih mana, trovanja, ili primjene lijekova koji podižu krvni pritisak. Sekundarnnu hipertenziju treba tražiti u slučajevima neuobičajeno rane pojave hipertenzije u mladoj životnoj dobi, ili u slučajevima hipertenzije koja je izuzetno otporna na terapiju. Mada, i u većini ovih slučajeva opet posrijedi bude idiopatska ili esencijalna, tj. hipertenzija nepoznatog uzroka. Neki smatraju da je uzrok ovih problema genetski poremećaj u metabolizmu natrija.

Može li se krvni pritisak spustiti bez lijekova?

Pacijenti mogu i promjenom životnog stila utjecati na sniženje krvnog pritiska. U slučajevima lakše hipertnezije, disciplinirano pridržavanje ovih mjera može kontrolirati tlak i bez lijekova, no u većeg broja pacijenata lijekovi će ipak biti neophodni. Ipak, i kod njih se mjerama životnog stila tlak može donekle spustiti i time umanjiti potrebne doze ljekova. Ove mjere su: manje slana ili neslana ishrana, redovito kretanje, kontrola tjelesne težine i mršavljenje ako je pacijent s prekomjernom tjelesnom težinom, obustava pušenja za pacijente koji su pušači, kao i izbjegavanje stresnih situacija.

Nove metode liječenja hipertenzije

Ulažu se veliki napori da se nađe metoda definitivnog izlječenja hipertenzije. Jedna od tih metoda je kateterska ablacija renalne artrije. Suštinski, to je metoda u kojoj je kateter uvodi u bubrežnu arteriju i posebnim postupkom deaktivira nerve koji obavijaju arteriju. Smatra se da ovi nervi svojom aktivacijom potiču bubreg da pokreće mehanizme za porast krvnog pritiska, pa bi ablacija deaktivacijom nerava umanjila i pritisak. Inicijalno je metoda izazvala oduševljenje, ali nekoliko istraživanja ove metode posljednjih godina pokazalo je da rezultati nisu kako se očekivalo, tako da je oduševljenje znatno splasnulo. Metoda se i dalje koristi u Europi, iako samo za slučajeve vrlo otporne i visoke hipertenzije, dok je u SAD isključena iz upotrebe za tretman hipertenzije.