Šta je angina pektoris (angina pectoris), kako nastaje i kako se manifestira, te koje su opasnosti? U tekstu koji slijedi pročitajte više o tome.

Srce je pumpni mišićni organ koji pumpa krv kroz cijelo tijelo. Da bi normalno radilo, i njemu treba "gorivo". To gorivo je kisik koji mu donosi krv, a "dovodi goriva" su koronarne (srčane) arterije, postavljene po površini srca kao sitne cjevčice (širine tek oko 2-4 mm) kroz koje krv dotiče do srca. Koronarne arterije su: desna koronarna arterija i lijeva koronarna arterija - ova posljednja počinje kao "glavno stablo" ili "deblo" i brzo e podijeli na cirkumfleksnu (kružnu) i prednju silaznu koronarnu arteriju (v. slike).

Kada se u zid tih malih arterija počnu odlagati masnoće, a kasnije i kalcij, zid na tom mjestu zadebljava i izboči se ka unutrašnjosti arterije i na taj način je suzi. Tako nastaje tzv. "koronarna stenoza" ili suženje koronarne arterije. U tim okolnostima, čim srce treba jače pumpati, sužene arterije nisu u mogućnosti propustiti dovoljno krvi s kisikom i hranjivim tvarima do srčanog mišića i javljaju se tegobe koje nazivamo anginom pektoris.

Kako se manifestira angina pectoris?

Pacijenti najčešće počnu osjećati bolnu nelagodu u prsima, nekad i jaku bol (nekad, doduše, i lakšu do umjerenu). U jednog broja osoba javlja se osjećaj nedostatka zraka, ili gušenje ili zaduha pri naporu. Kod nekih se javi samo zamorljivost. Zna se javiti i osjećaj lupanja i/ili nepravilnog rada ("preskakanja") u ritmu srca. Bol je najčešće locirana u sredini prsa, pod prsnom kosti i opisuje se kao da je neko "kliještima stegao prsa" ili kao da "nešto teško sjedi na prsima". Često ograničava disanje. Bol se nerijetko širi ka vratu, ka ramenima, u žličicu, ka plećkama ili niz lijevu ili obje ruke. Širenje ka desno je rjeđe, ali je moguće. Gušenje može biti u prsima ili u vratu. U nekim situacijama bol se može javljati samo u ramenima ili samo u rukama, a nekad samo u gornjem dijelu trbuha i ličiti na probavne tegobe (atipična lokalizacija boli). Ove tegobe najčešće su provocirane naporom ili psihičkim uzbuđenjem, a kod nekih osoba javljaju se i spontano, bez tjelesne aktivnosti koja  bi provocirala simptome. Bol ili gušenje obično traju 1-3, ali nekad i do 10 minuta i najčešće se povuku kad se napor obustavi. Često pomaže lijek Nitroglicerin apliciran pod jezik, bilo u formi tablete, bilo kao sprej.

Šta treba raditi?

Obavezno se obratiti kardiologu. On će snimiti svjež EKG i uraditi klinički pregled. Vrlo je poželjno uraditi ultrazvuk srca, a u velikom broju slučajeva od pomoći je ergometrija (test opterećenja). U rjeđim slučajevima radi se scintigrafija srca (nuklearnomedicinska pretraga) ili stres-ehokardiografija - posebna vrsta ultrazvuka srca pri opterećenju. Ako se ovim procedurama (naročito ergometrijom) utvrdi da srcu u naporu doista ne dotiče dovoljno krvi, pacijent će se uputiti na KORONAROGRAFIJU. To je invazivna procedura koja se provodi u bolničkim uvjetima. Ovom procedurom se specijalnim instrumentima (kateterima) ulazi u samo srce i snime se koronarne arterije (tj. "dovodi goriva" za srce). U ovisnosti o prisutnosti, rasporedu, brojnosti  i intenzitetu suženja ili začepljenja na njima, poslije koronarografije će se dati jedna od tri preporuke za dalje liječenje: ostanak na lijekovima, ili ugradnja koronarnih stentova, ili pak bypass-operacija.

Koji lijekovi se koriste u terapiji angine pektoris?

Gotovo obavezan lijek je acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol, Bospyrin, Kardiopirin...) koji smanjuje vjerovatnoću pojave infarkta. Slično djeluju i lijekovi novije generacije (klopidogrel, tikagrelor, prasugrel). Lijekovi protiv visokog holesterola (rosuvastatin, atorvastatin, simvastatin...) koriste se ne samo za snižavanje holesterola nego i za smanjenje upale u koronarnim arterijama, smanjenje ljepljivosti krvnih pločica koje bi mogle začepiti arterije itd. ACE-inhibitori i ARB lijekovi (perindopril, ramipril, lizinopril, enalapril, trandolapril, valsartan, losartan, telmisartan, irbesartan i drugi) snižavaju arterijski tlak i smanje opterećenje srca, ali i remodeliraju arterije i smanjuju vjerovatnoću za pojavu infarkta. Beta-blokeri (metoprolol, bisoprolol, karvedilol, nebivolol i drugi) usporavaju puls i smanjuju metaboličko opterećenje srca. Blokeri kalcijskih klanala (amlodipin, lerkanidipin, lacidipin) šire koronarne arterije i snižavaju arterijski tlak. Za ublažavanje tegoba od koristi su nitroglicerin i njegovi derivati (trinitroglicerol, pentaeritril-tetranitrat, izosorbid-mononitrat itd). Postoji i niz drugih pomoćnih lijekova. Terapija se "kroji" za svakog pacijenta individualno, već prema njegovim biološkim karaktertistikama i podnošljivosti pojedinih lijekova.

Koji su faktori rizika za koronarnu bolest?

Neka stanja s većom ili manjom vjerovatnoćom doprinose pojavi suženja na koronarnim arterijama: genetska sklonost (historija bolesti srca u familiji), dijabetes (diabetes mellitus, šećerna bolest), pušenje, visoki holesterol u krvi, stres, tjelesna neaktivnost, visoki krvni tlak (pritisak), nezdrava ishrana itd. Muškarci obolijevaju češće od žena sve dok žene ne dosegnu menopauzu, potom se uvećava i učestalost koronarne bolesti u žena. Mladi rijetko obolijevaju, ali primijetan je trend sve češćih problema sa srcem i u mladih osoba.
Ako imate tegobe slične opisanima ili ste zabirinuti da možda imate anginu pektoris, odmah se obratite svom kardiologu radi dijagnostičke obrade i ordiniranja odgovarajuće terapije.