Koronarne arterije

Koronarne arterije su arterije koje krvlju snabdijevaju samo srce. Naime, i srce, kao vitalni pumpni mišićni organ, zahtijeva hranu i kisik, što mu donosi krv. Krv se do srčanog mišića doprema kroz srčane, koronarne arterije, koje su, kao i sve druge arterije, grane aorte. Koronarne arterije obavijaju srce poput krune (lat. corona – kruna). Postoje lijeva i desna koronarna arterija. Lijeva se odmah na početku razgranava na dvije velike grane – prednju silaznu i kružnu (cirkumfleksnu) arteriju. Neposredno prije razgranavanja, lijeva koronarna arterija je kratkog toka i poznata je pod nazivom glavno stablo lijeve koronarne arterije (ili deblo, ili engl. LEFT MAIN). Iako lijeva i desna koronarna arterija u međusobnom odnosu i veličini variraju, ovisno o urođenim osobinama ovog dijela cirkulacije, lijeva koronarna arterija u pravilu ima znatno veći teritorij snabdijevanja.

Koronarna bolest

Ateroskleroza u koronarnim arterijama čini suženja koronarnih arterija, koja ometaju i usporavaju protok krvi do srčanog mišića. Suženja nose naziv plak (plaque), ili lezija. Koronarna bolest manifestira se kao angina pectoris, infarkt miokarda, nagla srčana smrt, ili srčana slabost. Ne zna se direktan uzrok koronarne bolesti, ali se zna za postojanje faktora koji doprinose njenom nastanku. Ovi faktori su: nasljedna sklonost, šećerna bolest (diabetes mellitus), pušenje duhana (nikotinizam), povišen holesterol u krvi (hiperholesterolemija, hypercholesterolemia), povišen krvni pritisak/tlak (hipertenzija), gojaznost, tjelesna neaktivnost itd. Eliminiranjem onih faktora na koje možemo uticati smanjujemo vjerovatnoću za razvoj koronarne bolesti i ateroskleroze uopće. Najvažnije mjere: prestanak pušenja, kontrola tjelesne težine, striktan tretman šećerne bolesti i visokog krvnog pritiska, snižavanje holesterola u krvi.

Infarkt miokarda

(sinonimi: infarkt, infarkt srca, srčani udar, srčana kap)

Moguće je, međutim, da površina plaka u koronarnoj arteriji naprsne i ošteti se. Ova nagla promjena aktivira sistem zgrušavanja krvi, koji formira ugrušak na mjestu naprsnuća plaka. Naglo i brzo formiranje ugruška u potpunosti iznenada zatvara protok kroz koronarnu arteriju i srčani mišić naprasno ostaje bez krvi. Dio mišića propada (nekrotizira), a pacijent osjeti iznenadan, jak, razarajući bol sličan bolu u angini pectoris, samo znatno jači. Taj bol ne popušta na primjenu nitroglicerina i traje duže. Često je praćen preznojavanjem i strahom od smrti. Također, može biti praćen i gušenjem, osjećajem 'preskakanja' srca. Nekad je infarkt miokarda prva manifestacija koronarne bolesti u pacijenta koji je, do tada, mogao izgledati sasvim zdrav. Najčešći uzrok iznenadne smrti uravo je infarkt miokarda, te se ovakva smrt naziva nagla srčana smrt.

Inače, infarkt miokarda je najčešća dijagnoza pacijenata primljenih u bolnicu. Izuzetno je opasan: smrtonosan je u oko jedne trećine svih pogođenih. Polovina pacijenata koji umru od infarkta, umru prije nego uopće dođu do bolnice. Daleko najefikasniji način liječenja infarkta je hitna ugradnja stenta.

Liječenje infarkta miokarda

Daleko najveće šanse za preživljavanje i oporavak od infarkta miokarda imaju osobe koje se podvrgnu hitnoj ugradnji stenta u infarktom pogođenu koronarnu arteriju. Hitna ugradnja stenta u infarktom pogođenu koronarnu arteriju znatno smanjuje smrtnost ovih pacijenata i spašava živote mnogih koji bi bez primjene ove vrste tretmana umrli.

Međutim, ni ugradnja stenta u nekim slučajevima nije u stanju da spasi sve pacijente, stanje nekih od njih može biti izuzetno teško, te se, uprkos svim preduzetim naporima, uprkos ugradnji stenta itd, zna desiti da neki i od ovih pacijenata smrtno završe. Ipak, najveći dio pacijenata bude vrlo efikasno tretiran i otkloni se prijeteća životna opasnost. Ugradnja stenta je najmodernija i najefikasnija metoda liječenja infarkta. Primjenjuje sa samo u usko specijaliziranim zdravstvenim ustanovama. Nije moguće uraditi hitnu ugradnju stenta u bolnicama u kojima se inače ne rade koronarografije i ugradnja stenta. Čak se ni u svim bolnicama u kojima se rade koronarografije ne može vršiti ugradnja stenta u akutnom infarktu. Naime, pored odgovarajuće skupe i sofisticirane opreme, mora postojati i medicinsko osoblje educirano i utrenirano za ovu vrstu procedura. Stoga su ovakve ustanove vrlo rijetke, pa se u većini bolnica primjenjuje stariji, manje efikasan, alternativni način liječenja infarkta lijekovima.

Starija metoda liječenja infarkta, koja se primjenjuje u većini bolničkih ustanova, je fibrinoliza (tromboliza). Ova metoda je znatno manje efikasna, ograničena je vremenom (pacijent mora doći unutar 6 sati od početka bola), ali i mnogim kontraindikacijama. Fibrinoliza se zasniva na činjenici da je infarkt uzrokovan formiranjem ugruška krvi. Pacijent
tretiran fibrinolizom prima infuziju specijalnog lijeka čiji je zadatak razaranje tog ugruška i ponovno uspostavljanje protoka krvi kroz infarktnu arteriju. Kako se ugrušak stvrdnjava tokom nekoliko sati od nastanka, ova terapija je efikasna samo u prvih 6 sati. Poslije nije u mogućnosti rastvoriti ugrušak, te začepljenje arterije ostaje uprkos terapiji. Osim toga, činjenica da lijek rastvara krvne ugruške onemogućuje njenu primjenu u pacijenata koji su prebolovali moždani udar, koji imaju krvareći ulkus (čir, grizlicu) na želucu i/ili dvanaestopalačnom crijevu, koji su nedavno operirani, koji imaju disekciju aorte, ili koji imaju sklonosti krvarenju ili druga stanja neobuhvaćena okvirom ovog teksta. Fibrinoliza je manje efikasna u spašavanju života i otvaranju začepljene arterije, nego ugradnja stenta. Često u pacijenata podvrgnutih fibrinolizi zaostaje u koronarnoj arteriji suženje ili čak začepljenje, te pacijent i nakon infarkta ima anginu pectoris, te treba biti podvrgnut koronarografiji i ugradnji stenta. Na drugoj strani, ugradnja stenta manje ovisi o vremenu, pacijent može doći i nakon više od 6 sati od početka bola (mada je najbolje što prije), ugradnja stenta može se raditi i u rizičnih, u starijih, u pacijenata sklonih krvarenjima itd. Također, efikasnost u otvaranju začepljene koronarne arterije ugradnjom stenta višestruko je veća nego pri fibrinolizi.